Jedan privržen, a mnogi bi rekli i realan suprug stao je na stranu svoje supruge nakon psihičkog matretiranja žene od strane njegove majke.
Evo njegove priče.
Venčali smo se kada smo imali po 19 godina, odmah posle srednje škole. U braku smo već 7 godina i mogu slobodno reći da je moja SUPRUGA PRAVA LAVICA!
Od prvog dana braka moja mama je ne podnosi, tačnije bukvalno je svakodnevno psihički zlostavlja, a ona joj nikada nije uzvratila, nikada o mojoj mami nije rekla jednu ružnu reč. Pet godina nisamo imali dece i to je bio jedan od najvećih razloga maminog maltretiranja moje supruge.
Prošle godine smo dobili prelepu ćerkicu, ali mojoj mami ni to nije bilo dovoljno, te sad govori kako je samo muško dete pravo dete. Mnogo mi je teško sve ove godine, ali trpim zbog komšiluka. Juče me je šef pustio ranije sa posla zbog ovih paklenih vrućina i čim sam ušao u dvorište čuo sam buku koja dopire iz kuće. Ušao sam nečujno u kuću i u dnevnoj sobi zatekao moju voljenu suprugu kako sedi na fotelji i jeca u suzama držeći u naručju našu ćerku, a moja mama joj govori kako je za sve najbolje da se spakuje i zajedno sa devojčicom ode kod svojih roditelja, a mene pusti da nađem pravu ženu za sebe.
Sve ove godine sam trpeo, ali tada sam puko, jednostavno više nisam mogao da trpim da mi je 100 puta mama.

Naderao sam se iz sveg glasa, čak digao ruku da je udarim, Bogu hvala nisam, nekako sam se suzdržao. Uprtio sam ćerkicu, uzeo za ruku suprugu i rekoa MAMA EVO ŽELJA TI SE ISPUNJAVA, ALI IDEM I JA SA NJIMA DVEMA…
Nisam se ni osvrnuo samo sam izašao, seo u automobil i zaputio se kod tasta. Privremeno ćemo živeti kod roditelja moje lavice, a onda ćemo valjda nešto smisliti. Nismo nešto finansijski mnogo jaki da kupimo sebi stan, ali valjda će se nešto vremenom izroditi. Sada mi je najvažnije da moja lavica počne iskreno i od srca da se smeje. Ni sam ne znam zašto nisam ranije spasio suprugu agonije u kojoj je živela.
(espreso.rs, Pixabay)
]]>– Pogrešno je ćerke zvati “sine moj” jer to remeti njihovu rodnu indentifikaciju, odnosno negativno utiče na razvoj njihovog indentiteta. Kod devojčica se tako pojačano razvija muški princip, i to više od ženskog principa. I vremenom one ženstvenost potiskuju u drugi plan – kaže Ljiljana Filipović, porodični terapeut.
Zbog čega kažu ”Ćerko”, a ne : ”Sine moj”?. Najčešći razlog je želja roditelja za bliskošću i želja da pokažu emociju.
– To uglavnom rade nesvesno, jer je kod nas takvo obraćanje ženskoj deci deo kulturnog nasleđa- napominje terapeut.
Nije retkost i da se sine čuje u porodicama u kojima nema sinova, pa roditelji na taj način ispunjavaju želju za muškim potomstvom.

Važno je i socijalno okruženje
Obraćanje deci treba da budu usklađeno sa njihovim polom, ali je, kako dodaje psiholog Branka Tišma bitno i socijalno okruženje u kojem odrastaju.
– Važne su porodične vrednosti i porodični rituali koje se neguju. U porodicama u kojima se forsira muški princip, devojčice usvajaju muške modele ponašanja- ističe psiholog.
Socijalno okruženje može da bude i značajniji faktor u usmeravanju razvoja dece.
“Ženski sin” postaje uspešna, ali usamljena žena
Kad devojčica, “mamin i tatin sin” , poraste, nadimak koji ju je pratio ispolji se u njenim osobinama.
– Takve devojčice su borbenije, nametljivije, imaju razvijene one osobine koje se cene u muškom društvu- kaže Branka Tišma.
Postaju, prema rečima Ljiljane Filipović, žene koje su izuzetno samostalne, neretko poslovno uspešne, ali i žene koje sebi zadaju prevelike zahteve.
– One misle da sve mogu same. Postaju jake žene, od kojih muškarci beže jer ih se boje. Boje se njihove samostalnosti- dodaje psihoterapeut.
Ne treba ni dečake zvati ženskim imenima
Psiholog Branka Tišma kaže da je u praksi često nailazila na slučajeve da roditelji dečake zovu: ”Milice moja”. Ali i na slučajeve da se ćerkama daju muški nadimci. To svakako nije ispravno.
(zena.blic.rs, Pixabay)
]]>Ova žena je lupila šakom o sto i u novinama objavila izjavu od koje će se deca šokirati. Slobodanka Jovanović iz sela Smoljinac odlučila je da se preko medija odrekne svoje dece.
Surovo, rekli biste. Šta stoji iza cele ove priče ne znamo, jer Slobodanka razloge nije do detalja opisala. No, iz navedenog, može se zaključiti da su se deca baš ogrešila…

Sada je jasno i glasno stavila do znanja da Jovica i Nena više nisu njena deca i da više nemaju šta da traže na njenom imanju.
“Izjavljujem da se odričem svoga sina Jovanović (Dragoslav) Jovice iz Smoljinca i svoje ćerke Jovanović (Dragoslav) Nene iz Požarevca zbog neprimerenog, bezobzirnog i uvredljivog ponašanja prema meni, uništavanja i otuđenja moje imovine, sa nalogom da se isele iz mog domaćinstva u Smoljincu.”
(Izvor: Informer)
]]>Rečenice koje smo čuli bezbroj puta, sada su nam simpatične i smešne… Naročito ako ih sada kao roditelji govorimo svojoj deci.
Da li se sećate ovoga:
– Ko je koga rodio, ja tebe ili ti mene?
– Kad porasteš, samo će ti se kazati!
– Obuj te papuče, nahladićeš se s nogu!
– Upaši se, gola su ti leđa, odoše ti bubrezi!
– Sto puta sam ti rekla ne ljuljaj se na stolici.
– Tamo gde si bacio, tamo i traži.
– Završila sam školu pre 20 godina, i dan- danas pamtim tablicu množenja.
– Ja u tvojim godinama…
– Ne interesuju me druga deca, već ti!
– Zato što ja tako kažem, eto zato!
– Gledaj me dok pričam s tobom!
– Vidiš li ti koliko je sati?
– Ko je koga rodio, ja tebe, ili ti mene?
– Dobiceš ti svoje kad dođemo kući.
– Zatvori ta vrata, nisi rođen u čamcu.
– Isti otac…
– Razumećeš kad dođeš u moje godine.
– Jednoga dana i ti ćeš imati decu, pa ćeš da vidiš!
– Dok ti ja kupujem, oblačićeš se tako. Ako hoćeš da se modiraš, idi i zaradi svoje pare!
– Da te nisam čula da kažeš „neću“!
– Tvoja jedina obaveza je da učiš!
– Stišaj tu muziku! Nemoj da ti ja uđem u sobu da je stišam!
– Pazi kako pričaš sa mnom!
– Pamet u glavu!
– Setićeš se ti mojih reči.
– Imaš li ti kuću?
– Dok si pod mojim krovom…
– Da se nacrtaš za sekund ispred mene…
– Zaradi, pa troši!
(Izvor: uspesnazena.com, foto: pixabay)
]]>