Кomšije je srpska humoristička televizijska serija čije je premijerno prikazivanje počelo 25. oktobra 2015. godine na RTS 1, režirao ju je Milan Кaradžić, a scenario je napisala Mila Mašović.
U centru priče je bračni par Zdravković, violinista Ivan, član simfonijskog orkestra u Beogradu, miran i rafiniran čovek i njegova supruga Milica, slikarka i pobornik zdravog života. Oni su odlučili da prodaju stan u Beogradu, pobegnu od velegrada i presele se u kuću na selu, u potrazi za mirnijom sredinom sa ogromnom željom da konačno postanu roditelji.
Prvi komšija im je Mašan, autoprevoznik, preglasan Crnogorac, na privremenom-celoživotnom radu u Srbiji, koga je žena odavno napustila. Mašan ima ćerku, Anči, divlju i luckastu devojku, koja silno želi da postane manekenka, ili kakva estradna ličnost. Sa druge strane, pored kuće Zdravkovića, živi siromašan komšija Sima, koji ima troje maloletne dece i ženu Nadu, stamenu domaćicu, stub njihove familije.
Jedno od to troje dece je Ruža, koju glumi tada mlada Milena Drakulić. U međuvremenu je porasla i postala prava lepotica, a gluma joj je ušla u krv, tako da je upisala Fakultet dramskih umetnosti. Talenat nije bio sporan, pa je čak od 385 kandidata upala u klasu 2023 kod istaknutog profesora glume Dragana Petrovića Peleta.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Ova klasa je posebna pošto će to biti poslednja koju će Pele voditi, a takođe u njoj se nalaze neka popularna prezimena. Koracima slavnih roditelja krenuli su Tara Njego, ćerka čuvenog operskog pevača Olivera Njega, Vasilija Jezdić, naslednica Nenada Jezdića, Andrej Benčina, a tu su i Petar Đorđević, Emili Udin, Sara Posnov, Benčina, Miloš Simeunović, Teo Franklin i Nikola Savić.
Da krv nije voda, dokazuje i mali Janko Kusturica, koji je upisao kameru, ali nije upao na budžet. Janko je unuk čuvenog reditelja Emira Kusturice i sin Stribora i Nane Kusturice. Mladi umetnik nekada je trenirao vaterpolo, a bavi se i fotografijom.
]]>– Najgora je zemlja koja se ne obrađuje. Najlošija je zemlja koja se ne obrađuje. A, verujte mi, mi ovde toliko imamo divne zemlje. Mi imamo toliko obradive zemlje u Šumadiji, u zapadnoj Srbiji, južnoj Srbiji… Kada bih neka vlast bio, kada bih neka finansijska moć bio, ozbiljan bih projekat napravio oživljavanja sela. Ozbiljan projekat – rekao je naš proslavljen glumac i nastavio u istok ritmu.
– Ne pričam u prazno. Tačno da se vidi koji je prosek godina ljudi koji hoće da ostanu na selu, šta im je potrebno od države, šta je njihova zemlja, da li su spremni da tim svojim imetkom garantuju to što treba da dobiju od države – i da krenu! Ali da, kako budu časni poljoprivrednici, da budu časni i muževi, da budu časni očevi, da budu časni domaćini.
Jezdić je još jednom ubo u centar.
– Selo je ostalo bez domaćina, ili imaš jednog domaćina. Kad nemaš domaćina na selu, nemaš primer, nemaš uzor, nemaš na koga da se ugledaš da li iz ponosa ili iz zavisti. Nemaš ništa kad nemaš domaćina, nemaš porodicu, selo zarasta u trnje, u korov, i to je ozbiljan problem, pored nataliteta. Ovo jeste šou-program, oprosti mi, ali ozbiljne stvari moramo da uradimo da bismo opstali kao narod i da bismo imali barjak ispod kog ćemo stati. Ta zemlja je naš barjak. Srbija je naš barjak! Svaka ta oranica, svaka ta utrina, svaka ta neobrađena zemlja – to je barjak, u koji treba da gledamo i koji treba da se zaviori u onom svom sjaju – zaključio je Jezdić.
(Foto: Screenshot Youtube)
]]>Najviše glumaca odlučilo je da svetla grada i užurbani gradski stil zameni za mir i opuštenost. Nekima od njih pošlo je za rukom da razviju biznis u selima iz kojih su potekli, poput Nenada Jezdića i Branka Jankovića, dok su Nikola Kojo i bračni par Ljiljana Blagojević i Siniša Kovačević grad napustili radi sopstvenog mira.
Kako spoznaju vrednost života, junaci sa TV ekrana i pozorišne scene sve češće žele da slobodno vreme provedu u prirodi neopterećeni dnevnim vestima. Ipak, zbog poslovnih obaveza i školovanja dece, glumci iako su sve više vezani za selo, vezu sa gradom ne prekidaju i ne odriču se ni gradskih adresa.
Tako je glumac Nenad Jezdić u jeku popularnosti odlučio da se maltene preseli u rodni kraj i počne da proizvodi rakiju od različitog voća. Vratio se u rodni kraj u seloZabrdica kod Valjeva i sagradio veliku porodičnu kuću i objekte potrebne za proizvodnju rakije. Tamo danas ima 20 hektara imanja i ideja mu je da u biznis uključi svoje četvoro dece kako budu stasavala, ukoliko to bude i njihova želja. Za održavanje voća, branje i sve što treba da se uradi na placu, gazda Jezda, kako ga zovu, angažuje seljane i vrlo je ponosan zbog toga.
– Ovde imam šansu da uradim nešto dragoceno za sve svoje. Ovo je sada moja potreba. Moram ovo da uradim zbog svoje porodice, ali i zbog ljudi iz ovog sela koji rade i koji će tek raditi kod mene i na radost njihove dece – rekao je Nenad Jezdić.
Što se tiče Jezdićeve glumačke karijere, ona nije oštećena njegovom odlukom da mu životna baza bude na selu, tako da njegov drugi porodični dom ostaje na istoj adresi, u Zemunu.
– Istinsku punoću života osećam na selu, ali to me neće udaljiti od scene. Naprotiv. Sebe ovde vidim za ceo život – poručio je Nenad.
Kako saznajemo, on je u rodnom mestu majci kupio stan, a kredite koje je podigao zarad započinjanja biznisa je otplatio.
Lepo i korisno spojio je i glumac Branko Janković kojeg i u rodnom mestu Gunjaci u valjevskom okrugu najviše prepoznaju po liku kadeta Džakovića kojeg je igrao u TV seriji „Vojna akademija”. Sa meštanima ovog sela Branko se saživeo još kao dečak kad je sa bakom čuvao koze, a pre nekoliko godina se vratio korenima i zanatu koji ga je othranio.
Branko danas ima farmu koza sa više stotina grla, od čijeg mleka proizvodi visokokvalitetan sir i surutku koja se koristi za ishranu dece i sportista. Za kratko vreme Branko je razvio biznis, pa sada proizvode izvozi i u daleki svet, čak i na četiri kontinenta. U selu se skućio sa suprugom i koleginicom Natašom sa kojom ima trogodišnjeg Vukadina i jednogodišnju ćerku Koviljku. Glumačke karijere se nije odrekao.
– Možda nekome deluje da vodim paralelan život, jer sam maksimalno posvećen i jednom i drugom poslu. Ali, u priču sa proizvodnjom surutke nisam ušao zato što ne mogu da živim od glume. Nikada ni za čim nisam išao zarad novca, već zato što sam, u najgrubljem smislu, avanturista. Ovaj posao me, zapravo, najlepše odmara i ispunjava između napornih proba. Želeo sam da pomognem roditeljima, kako bi od napornog i poštenog seljačkog rada počeli i da zarađuju. Tako mi nije teško da budem ovde ni kada su poljski radovi, od oranja do košenja i baliranja sena. Moja deca, bogu hvala, imaju mogućnost da budu u prirodi, dišu svež vazduh i igraju se na najprirodniji način – objašnjava Branko.
Glumac Nikola Kojo skoro deset godina ponosni je vlasnik kućice na Kosmaju na prostranom imanju. Kojo je dugi niz godina zagovarao ideju da će na obroncima Kosmaja napraviti komunu sa prijateljima u sredini, koja je nadaleko poznata kao najčistija.
– Želim da se totalno izmestim iz grada na selo, ali trenutno to nije izvodljivo zbog moje dece i njihovog školovanja. Ipak, i to će uskoro biti moguće – otkrio je Nikola, koji sa suprugom Aleksandrom ima tri ćerke.
Priznati umetnici, glumica Ljiljana Blagojević i dramski pisac Siniša Kovačević su ćerki Kalini i malenoj naslednici Mioni ostavili stan u gradu, a oni su se povukli na selo. Danas je njihova baza u selu Surduk.
– Odselili smo se u Surduk, pored Dunava, u kuću s dvorištem iz kojeg pogled puca na vinograde. Sada imam više vremena da čitam i razmišljam o sebi. Ležem ranije, a budim se prirodno. Zemun je nekada imao atmosferu malog grada, ali dobio je brzinu Beograda. Ipak, ostao mi je prva ljubav, tu sam rođena, odrasla, išla u školu, tu su mi bili prvi izlasci… Ostaćemo u Surduku dok ne demantuju moje razloge za selidbu. Reč je o mestu gde pekari starim ljudima nose hleb na kućnu adresu – priča Ljiljana, koja često putuje sa predstavama koje izvodi na scenama širom sveta, a pri povratku kući sanja da s unukom Mionom uživa na placu u Surduku. Ta slika je omiljeni prizor i za Ljiljaninog životnog saputnika Sinišu, koji kaže da je veza sela i grada izuzetno dragocena, ali da je boravak u prirodi najbolji melem za umetničku, ali i svaku drugu dušu.
– Koje prednosti ima život na selu, građa je za čitav esej. Ipak, ima i mana život u ruralnoj sredini, kao što ima i prednosti život u gradu, te i nisu baš komparativne vrednosti. Ako me pitate je li nam lepo u Surduku, svakako da jeste, ali najbolja je kombinacija živeti na selu, ali ne prekidati vezu sa gradom – poručuje Siniša.
(Izvor: Kurir.rs/Blic)
]]>Smrtonosna emidemija puste zemlje širi se rubnim područjima Srbije i zlokobno preti da zatre srpsko selo. Upravo to selo je održalo Srbiju, nahranilo nas i othranilo. Sa nestajanjem sela nestala bi i Srbija.
Ovako je glumac Nenad Jezdić počeo svoje obraćanje u Palati Srbije pred osnivanje Nacionalnog saveta za spas sela.
“U hiljadu sela ima manje od po 100 stanovnika. U više od 200 sela nema nikog mlađeg od 20 godina. Probudimo se, osvestimo se, stavimo prst na čelo svi mi koji želimo dobro Srbiji. Upotrebimo znanje da spasemo srpsko selo. Da se vratimo korenima, da zaboravimo sve naše trenutne deobe i sprečimo preteće seobe. Jer srpski seljak je oduvek bio i hranitelj i branitelj Srbije, najsavesniji ćuvar naših prirodnih bogatstava” – poručio je Jezdić i nastavio.

“Naše selo mora da bude spoj tradicionalnog i modernog. Da se niko ne postidi da kaže da je selja – već da sa ponosom to izgovara. Gospodo seljaci, poštovani domaćini, Srbija je zemlja na brdovitom Balkanu. Svi smo mi najmanje trećim ili četvrtim kolenom izašli iz srpskog opanka i samo zajedničkim snagama možemo da obnovimo srpsko selo. Da ostanemo i budemo svoj na svome, da se dečja graja ponovo zaori našim selima. Ako sačuvamo selo, sačuvali smo Srbiju”.
“Objavljujemo rat trenutno najvećem neprijatelju Srbije – demografskoj eroziji naše zemlje. Objavljujemo opštu mobilizaciju, sve za Srbiju Srbiju ni za šta, smrt fenomenu puste zemlje i bele kuge, i za spas srpskog sela”, rekao je skoro u dahu Nenad Jezdić.
(kurir.rs, Youtube printscreen)
]]>Glumac Nenad Jezdić trenutno briljira u seriji “Koreni”, gde glumi slugu Tola Dačića koji ume da bude prek sa svojom suprugom. Naravno, to je samo uloga, u stvarnom životu sve je drugačije.
– Kada sam rekao “da”, da li u crkvi, pred svedocima, u opštini, sećam se svoje prve pomisli: “Sad daj sve od sebe da ovo tvoje ‘da’ nikada ne bude ukaljano”. Biti vitez, biti čojstven, sve žene pored sebe držim kao malo vode na dlanu… To je nešto čime se ja vodim”, objasnio je Nenad Jezdić u jednom intervjuu.
I zaista, njegov pokretač je njegova porodica, supruga i četvoro dece sa kojima živi na selu. Ipak, njegova supruga Sara Jezdić ne voli da se eksponira u javnosti, a Nenad je jednom prilikom otkrio i zbog čega.
– Ona ne voli da je spominjem ni po statusu koji uživa u našoj bračnoj zajednici, a kamoli ime da joj izgovorim. Ona je u ovoj priči ja, a ja sam ona. To je suština bračnog života – ispričao je Nenad Jezdić jednom prilikom.
Od sela i poljoprivrede lepo živi, ali, kako je pričao u ranijim intervjuima, nije uvek bilo tako.
– Kad smo moja supruga i ja prvo dete stvarali, kad smo se venčali i počinjali porodični život, mi smo imali jedan tanjir i jednu viljušku. Ona viljušku, a ja tanjire… ili obrnuto, svejedno. Poenta je da smo mi to sve želeli i da smo verovali u to. Treba verovati. Ljubav ne možeš da osetiš ako ne veruješ. A bitno je da to osetiš, jer sva zadovoljstva dolaze iz ispunjenosti čoveka ljubavlju za svog bližnjeg i iz one ljubavi koju dobija od svog bližnjeg. Ljudi su užasno postali skloni samo uživanju. Posebno mladi ljudi. To je ono što kaže – lezi lebe da te jedem. Ne može. Ne ide, ne biva. Mora se raditi i stvarati – ispričao je Nenad Jezdić u jednom intervjuu.
(Izvor: Kurir/Blic)
]]>Legendarni glumac Nenad Jezdić svojom izjavom objasnio je mnogo problematičnih stvari koje se dešavaju na televiziji kao odraz stanja društva ili možda nametanje programa koji ne pristoji televizijama sa nacionalnom frekfencijom.
Kada je govorio o obrazovanju bio je vrlo kratak, ali u isto vreme direktan. Slavni glumac je birao reči, a svaka je imala smisao.
„Imaš jedan masovni mediji koji se zove televizija, koji 12 časova od 24 vremena, provodi sa polu-kliničkim slučajevima, duhovnim izmetima, neću da sudim i to su ljudi kojima takođe bi se moglo pomoći, koji bi takođe trebali da dobiju neki savet da se pokrenu, da svoje živote usmere ka nekim plemenitim ciljevima“, rekao je Jezdić.
Pogledajte njegovu celu izjavu:
]]>Glumac Nenad Jezdić prisustvovao je otkrivanju spomenika braći Sokolović – Mehmed-paši i Svetom Makariju u Andrićgradu i tom prilikom dao intervju koji je podigao srpsku javnost na noge. Jezdić je prokomentarisao činjenicu da se na naslovnim stranama sve više nalaze vesti o smrti dece od droge, rijaliti zabave u kojima seva golotinja…
– Priča čovek danas, bila je ekskurzija, maturantska u Italiji, i znate šta su Italijani rekli za našu decu, srpsku? Za naše devojke? Jako su lepe, šteta što su kurve! Obučene su kao kurve. Molim te napiši to. Ne mora to Italijan da nam kaže, ja to vidim. A zašto? Pa muškarci to vole. Navukli su se na jeftine i drečave plastične igračke – rekao je Jezdić.
Popularni glumac potom je objasnio svoje mišljenje o svemu tome.
– Izvinjavam se, ali ja rakiju čuvam u hrastu i u prohromu – plastika je prevaziđena, a i otmenije je. Gde je tu život, gde je muškost, gde prilježnost, gde su materinski i očinski instikti nestali? U golom pupku, u pirsingu, „buši… buši… samo buši… ha-ha-ha-ha…“, kaže onaj deda u filmu? Kako mislimo mi da opstanemo? To je sveti rat, rat nad ratovima koji mi moramo da dobijemo – jasan je Jezdić.
(Izvor: Kurir.rs, foto: Screenshot Youtube)
]]>