Prvo obojeno jaje u domaćinstvu naziva se čuvarkuća jer, kako mu samo ime govori, čuva kuću i ukućane od bolesti i svakog zla.
„Prvo, crveno jaje, čuvalo se pored ikone, do sledećeg Vaskrsa. Čuvalo je ovo silno jaje naše kuće i naše duše, dok mu na smenu ne dođe novo, vaskrslo… jer su naša vera i običaju, u stvari, čuvari naših ognjišta“.
U mnogim mestima u Srbiji, jaje od prošle godine se pušta niz reku. Tamo gde nema uslova, spaljuje se. Ako ni to ne možete, nosi se u lokalni hram, da oni to stave u svoju peć.
Zašto se farbaju jaja?

Kada je Marija Magdalena došla u Rim da pripoveda jevanđelje, stigla je i do cara Tiberija. Kako poklon mu je donela korpu jaja. Car nije verovao u Hristovo vaskrsenje i rekao je da bi to bilo kao kada bi bela jaja u korpi promenila boju. Marija Magdalena je na to rekla: „Hristos vaskrse“, i sva jaja u korpi su postala crvena.
Prema drugoj legendi, stanovnici Jerusalima su se rugali hrišćanima da Hristos nije vaskrsao jer je to nemoguće, kao što nije moguće da kokoške snesu crvena jaja. Sledeće godine, na dan Vaskrsa, sve kokoške u Jerusalimu su snele crvena jaja.
Crvena boja je simbol radosti i vaskrsenja, a prvo crveno jaje se čuva do narednog Uskrsa kao „čuvarkuća“, tj. zaštitnik porodice.
(Izvor: beogradskiportal.rs, Wkipedia)
]]>Ove sukulentne biljke su izuzetno otporne, što se zaključuje i iz latinskog naziva “sempervivum” koji u prevodu znači “uvek živući”. Kod nas se često koriste i drugi domaći nazivi kao što su žednjak, pazikuća, divlje smilje.
Prirodno rasprostranjena od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluotoka, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza, ova biljka se kod nas gaji više od hiljadu godina.
O vrednosti čuvarkuće svedoče i odredbe Karla Velikog iz 9. veka, gde on svojim podanicima nalaže da uzgajaju biljke koje su važne za jedno domaćinstvo i između ostalog da “svaki domaćin obavezno treba da ima čuvarkuću”.
Zbog svog karakterističnog i neobičnog izgleda, čuvarkuća je izuzetno cenjena kao dekorativna biljka, kako u enterijeru, tako i u eksterijeru. Danas su prisutni brojni varijeteti šarenih listova koji su posebno interesantni i mogu da budu lep dodatak svakom domu.

Moguće je formirati veoma atraktivne aranžmane kombinacijom više varijeteta čuvarkuće ili njenom kombinacijom sa drugim biljkama.
Održavanje
Biljka se jako lako uzgaja iz izdanaka, a kao veoma otporna može se držati u kući ili na otvorenom. Obično raste do visine od dvadesetak centimetara, a imate širok izbor po pitanju boja i drugih karakteristika.
Čuvarkuća najbolje uspeva na propusnom, peskovitom zemljištu, pa baštensku zemlju pomešajte sa peskom prilikom sadnje. Možete da dodate i kamenčiće na dnu saksije za dodatnu propusnost.
Kako je u pitanju sukulentna biljka koja zadržava vodu u svojim listovima i dobro podnosi sušu, čuvarkuća ne zahteva puno vode, pa budite pažljivi prilikom zalivanja.
Najviše joj prijaju osunčani položaji, posebno ako su u pitanju varijeteti sa šarenim listovima.
Lekovitost
Ukoliko se odlučite da ukrasite svoj dom ovom jedinstvenom biljkom, ne samo da ćete imati divan ukras, već ćete uvek imati i prirodan lek za mnoge boljke na dohvat ruke.
Verovatno je mnogima poznata iz detinjstva kao lek za bolove u uhu, a praksa je pokazala da njen sok pomaže kod bolova, oštećenja bubne opne, rastvaranja cerumena i kod gubitka sluha.
Čuvarkuća ima slično delovanje kao aloja i primenjuje se za lečenje niza kožnih bolesti. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje.
Čaj od čuvarkuće je poznat narodni lek protiv čira na želucu, problema sa mentrualnim ciklusom ili za ispiranje usta i grla kod ranica, afti ili gnojne angine. Ne preporučuje se upotreba čuvarkuće trudnicama i dojiljama.
(Izvor: Dnevno, foto: Pixabay)
]]>