Pred samu zoru, 26. jula 1817. godine, ubijen je vožd Karađorđe. Usmrtio ga je Nikola Novaković sekirom, a zatim mu jataganom odsekao glavu i poslao je na noge knezu Milošu Obrenoviću u Beograd.
Prema narodnom predanju, svi koji su učestvovali u Karađorđevom ubistvu okončali su svoje živote na najužasnije načine, kao i njihovi najmiliji, a familija im se zatrla. Sam ubica navodno je sahranjen u selu Oparić. On nije rođen u ovom selu, ali se pouzdano ne zna kada je u njega došao.
Na osnovu usmenih predanja i podataka u koji su sakupljeni u biblioteci u Rekovcu, Novaković se u ovaj kraj doselio malo posle zločina, početkom avgusta 1817. godine. Njega je knez Miloš doveo u selo, naredivši da mu se kupi kuća i nešto zemlje o trošku države. Kada se nastanio u selo, predstavio se meštanima kao Novica Miletić. Bio je krupan čovek, krvavih očiju i oštrog pogleda. Oženio se Stanojkom i sa njom imao tri sina od kojih je jedan bio duševno bolestan. Ni ovi podaci o potomstvu nisu pouzdani već su rezultat predanja.

Novica Miletić je umro oko 1850. godine. Sahranjen je na seoskom groblju. Meštani su saznali ko je on 1860. godine kada je knez Miloš došao u crkvu radi pokajanja. On je tada odao njegov pravi identitet, rekavši da ga je u selo sklonio kako ga narod ne bi ubio. Meštani su nakon ovog saznanja hteli da mu kosti izbace iz groba, ali kako je vladalo mišljenje da je greh mrtvima kvariti mir, saglasili su se da mu sa nadgrobnog
spomenika izbrišu ime, a telo ostane tu gde jeste.
Još jedno predanje govori da je vožd ubijen na veliki praznik Arhangela Gavrila, a samim tim njegova smrt nije bila obična. Po tom predanju ubica Nikola Novaković se ubrzo nakon zlodela rastao sa razumom. Lutao je selima boreći se sam sa sobom u
svojim mislima. Tako je hodao besciljno pored reke Rasine, pa se zemlja pod njim odronila. Pao je u vodu. Zemlja ga nije htela, ali nije ni voda. Boreći se da ispliva na površinu, nije primetio da je upao u vir koji ga je vukao ka vodeničnom kamenu. Taj
vir odveo ga je u smrt , a život je okončao samleven.
– Moj deda je tu sahranjen pre 20 i kusur godina. Ako brinete zbog kostiju, nemojte. Mnogo je vremena prošlo, one su se već rastresle, verovatno više i nisu tu – rekla je žena iz jednog od brojnih oglasa za prodaju grobnih mesta u Beogradu.
Grobno mesto njenog dede nalazi se, kaže, “na svega 10 minuta hoda od ulaza u Novo bežanijsko groblje”.
– To je lokacija kakvu ćete teško ponovo pronaći – dodaje sva važna, kao da upravo prodaje vikendicu na selu.
Ovaj, blago rečeno, neobičan razgovor, zaoštrio se na samom kraju, kada se poteglo pitanje cene.
Gospođa je kao iz topa za grobno mesto svog dede zatražila 15.000 evra.
– Pa ovaj do mene je prošle nedelje prodao grobno mesto za 16.000 evra. Ni ja ne dam ispod 13.000, to je moja poslednja ponuda – odsečno je poručila, dodajući na kraju da mora da pomogne ćerki koja nema ni krov nad glavom.
Sličnan razgovor bio je i sa sledećim prodavcem koji za “elitno grobno mesto na Novom groblju u Ruzveltovoj” tražio 18.000 evra.
Tada je dodao i da je poslednji pokop bio pre tačno 11 godina, pa da je zbog toga sve u skladu sa propisima.
– Prošlo je dovoljno godina da bi se opet neko mogao tu sahraniti. Ja bih vam grobno mesto ustupio testamentom, tako da ništa ne bi bilo mimo zakona – poručio je on.
(Izvor: Telegraf.rs, foto: Pixabay)
]]>Grob Branislava Nušića na Novom groblju u Beogradu ima specifičan oblik. Grobnica je napravljena u obliku kamene piramide sa crnim masivnim vratima. Po želji čuvenog komediografa na grobnici je ćiriličnim slovima ispisano: “Kuća Branislava Nušića”.
Oko izgleda njegovog groba decenijama kruže razne legende, a jedna od njih je da je grob u obliku piramide jer je Nušić bio član masonske lože.
– Nije poznato da li je Nušić bio mason ili ne, ali mnogi spomenici od komada naslaganog kamenja u obliku piramide dizani su palim ratnicima nakon Balkanskih ratova i Velikog rata. Nušić je tu grobnicu napravio za života i nije isključeno da je hteo taj oblik jer je želeo da u njoj počiva njegov sin jedinac koji je poginuo u Prvom svetskom ratu kao pripadnik Skopskog đačkog bataljona – objasnila je za portal SrbijaDanas.com istoričar umetnosti Violeta Obrenović.

Da misterija Nušićevog groba ustvari nije misterija, svedoče i reči slavnog pisca koji je ovaj izgled objasnio još za života, tvrdeći da na grobnici u obliku piramide “ptice ne mogu da ostavljaju svoj izmet kao po drugim grobovima”.
– Mnogima sam se svojim delima posrao u život za mog života, pa ne bi bio red da im dozvolim da oni seru po meni kada umrem – rekao je Nušić.
(Izvor: srbijadanas.com, foto: Pixabay)
]]>Jedna stvar je ostala nerešena do dana današnjeg. Gde je njegov grob?
Na Vidovdan, dan velike bitke, srpski vitez Miloš Obilić došao je do turskog kampa pretvarajući se da je prešao na njihovu stranu. Prišao je turskom sultanu, izvadio nož i uradio nešto što je istorija retko kad uspela da zabeleži. Ubio je sultana Murata, pritom potpuno svestan da je tim činom i sebi presudio.
Mnoge su se priče pričale i pesme pevale, ali je jedna stvar ostala nerešena do današnjeg dana: Gde je grob Miloša Obilića?

Prema nekim tvrdnjama istoričara manastir Ravanica, zadužbina cara Lazara, krije tajni grob koji stoji upravo pored Lazarovog groba. U prilog ovoj tvrdnji ide i mač koji je pronađen u zagonetnoj grobnici, kao i svedočanstva da je Miloš pred smrt tražio da ga sahrane pod noge kneza Lazara, a baš tako izgleda ova grobnica.
Manastir Tumane kod Golupca po nekim tvrdnjama krije grob srpskog junaka. Pronađen je spis sveštenika Pajevića iz 1912. godine, koji je bacio novo svetlo na tajanstveno predanje i otvorio mogućnost da o pitanju veze Miloša Obilića i Tumana možda postoje novi dokazi. Pajević pominje da u samom centru crkve postoji grob sa dobro očuvanim kostima i da se kroz generacije prenosilo da je tu Obilić sahranjen, koji je bio i ktitor same crkve.
Ukoliko je taj grob i dalje tu, arheolozi bi mogli da dođu do senzacionalnog otkrića.

U delu ,,Povjest Dubrovačke Republike” iz 1903., koje opisuje pravce u kojima se odvijala trgovina Dubrovčana, govori se o selu Kisela Banja u Labu, koje Albanci danas zovu Kislobaj, kao o mestu gde je Obilić sahranjen. Na tom mestu otkrivena je 1935. godine crkva 11 metara dužine i 6 metara širine.
Po svemu sudeći, na ovu crkvu se odnose reči osmanlijskog putopisca Evlije Čelebije da je ,,preko, u planini, manastir posvećen Milošu, koji su Srbi podigli u spomen imena prokletog Miloša”. Ista lokacija se pominje i u opisu puta dubrovačkog poslanika Ivana Kaboge u Carigrad 1792. godine.
Jedno je sigurno, kult Miloša Obilića i dalje živi među Srbima.
(Izvor: blic.rs, youtube.com)
]]>Da celo selo zna. Da se pamti za vjek i vjekov ko je bio glavni u selu! Dragomir Marinković iz Žagubicu, jer tako piše na spomeniku, rešio je da celom selu pokažu da je (bio) najbogatiji u kraju.
On je bio jedini milioner. Zato je od svog večnog doma sazidao večnu kuću. A na spomeniku lepo, za pismene, piše: Dragomir, jedini milioner u Žagubicu.
Spomenik i natpis koji je nasmejao ceo region.
(Izvor: Espreso)
]]>