Home Istorija Goranac dao život za Srbiju: Predosetio smrt i na rastanku rekao ženi...

Goranac dao život za Srbiju: Predosetio smrt i na rastanku rekao ženi da se živ neće vratiti sa karaule

8807
0
Goranac koji je poginuo za Srbiju: Predosetio smrt i na rastanku ženi rekao da se živ neće vratiti sa karaule
Goranac koji je poginuo za Srbiju: Predosetio smrt i na rastanku ženi rekao da se živ neće vratiti sa karaule

Useni Behljuj bio je na redovnom odsluženju vojnog roka u Ćupriji 1991/92. Tu se upoznaje sa mojim bratom Naumom Pavlovićem. Posle izvesnog vremena odlaze na ratište u okolinu Vukovara. Behljuj biva unapređen u vojnički čin desetara i biva nagrađen.

Dolazi vreme i mog odlaska u vojsku 1997. godine, Prizren, 55. granični bataljon. Posle završene obuke odlazim na karaulu Čestak 12 km od Dragaša i nedaleko od sela Globočice. Posle izvesnog vremena boraveći na karauli i prilikom zamene komandira zbog godišnjeg odmora na karaulu dolazi vodnik Behljuj. Slučajem okolnosti dolazim sa njim u priču, gde dolazimo do saznjanja da je on bio ratni drug mog brata (u međuvremenu se aktivirao u vojsci i dobio čin vodnika).

Neverovatna priča iz Bitke za Košare: Romi kao Navaho Indijanci navodili srpsku artiljeriju i razbesneli OVK i NATO

U Albaniji počinju nemiri i raskol. Civili pljačkaju vojne objekte. Lično smo posmatrali napad civila na albanske karaule u selima Šistevac, Borje i Zapod. U više pravaca na gotovo svim rejonima karaula pod komandom 55. graničnog bataljona, dolazi do pokušaja upada naoružanih grupa. Kod nas, u delu rejona kod graničnog kamena D 16/4 i 17/7, najčešće u kotlini Resteličke reke. Sa tadašnjim komandirom Behljujom učestvyjem u par tih sukoba. Dana 04.06.1997. godine u 02:55č, kod graničnog kamena D 17/5 područje karaule „Čestak“, tri nezakonita prelaznika, državljanina Republike Albanije.

Nezakonito su prešli jugoslovensko-albansku državnu granicu i nisu stali na poziv graničnih organa. Pri tome je poginuo jedan nezakoniti prelaznik, koji je bio naoružan automatskom puškom, bombom i municijom za pušku. Incident se dogodio 200 metara u dubini jugoslovenske teritorije. Za ovaj slučaj smo imali saznjanje. Bili smo pripremljeni, jer smo dobili obaveštajne podatke.

Pošto je Gora uzani deo između Albanije i Makedinije, šiptari su često koristili da oružje prebace do Makedonije pa zatim raznim putevima u centralni Kosmet. Tako je u aprilu mesecu takođe tokom noći iznad sela Orćuša došlo do presretanja terorističke grupe.

Hrvat poginuo na Košarama kao najveći Srbin: Poslednje reči kapetana Krunoslava Ivankovića posle snajperskog metka tera suze na oči

Na tom delu je gusta šuma došlo je do razmene vatre iz neposeredne blizine. Teroristi su bili sa konjima i magarcima. Ja mislim da i dan danas tu postoje njihovi posmrtni ostaci. Konstantni su bili napadi na naše pripadnike sa uzvišenja Crni Vrh. Nije postojao dan da se nisu čuli meci na tom prostoru. Oficiri su po svaku cenu insistirali da ti događaji ostanu u tajnosti.

Moje prijateljstvo sa vodnikom Behljujom (njega svi u Gori su znali kao Beki) postaje bratsko. Često odlazimo u Goranska sela, gde se upoznajem sa dosta ljudi. Noću često odlazimo na korzo u selo Globočicu. Moram priznati, bio sam privilegovan. Takođe, u Albaniji ima 9 Goranskih sela. Tamošnji Goranci doživljavaju torturu od strane arnauta! Dešavalo se da oni beže na našu teritoriju tražeći spas. Sećam se meštanina sela Borja koji je tokom noći prebegao iz Albanije i zatražio pomoć na karauli. Kod nas nije srdačno dočekan, najviše zbog nepoverenja.

Behljuj je rođen i živeo je u selu Ljubovište kod Dragaša. Oženjen, dva sina. Nažalost moj prijatelj je poginuo 15. aprila 1999. na karauli Milomir Stojanović. Karaula je napadnuta helikopterima AH – 64 „Apač”, tačno u 1:30č.

U prvom naletu, Apači su napali samu karaulu. Stražar je bio u rovu i videvši helikoptere Apač, krenuo pucati iz mitraljeza na njih! Verovatno su detektovali odakle dolaze pucnji i osuli paljbu na njih. Tom prilikom su poginula tri vojnika. Behljuj u tom momentu nije bio na karauli, kada je ona gađana. On je bio ispod karaule u pomoćnom objektu. Začuo je jauke vojnika i u tom momentu shvatio da je karaula gađana.

(VIDEO) General Pavković: Bitka za Košare je bila strašna, ali na Paštriku je bilo još gore: B-52 i B-1 su sejali tepihe bombi po našim borcima dok su vodili bitku sa OVK

Zaputio se ka karauli, da spašava svoje ranjene vojnike. Kako je zakoračio u karaulu, krenuo je drugi nalet Apača, prilikom čijeg dejstva i sam gine. Na osnovu svedočenja sanitetlije Živkovića, scene su bile užasne…

Behljujeva žena je pričala da on deset dana pre pogibije, došao kući i rekao supruzi – Da veruje da će se rat zakomplikovati i da će teško preživeti. Bio je ubeđen da će poginuti. Supruga je pričala, da se na njemu videlo, da se živ kući neće vratiti… Što se na kraju i desilo…

(Tekst i foto: Čojstvo.rs)

PRETHODNA VESTNovinari pitali Putina zašto se stalno slika bez majice: Ovakav odgovor nisu očekivali
NAREDNA VESTNeudate devojke pomolite se svetom Jovanu krstitelju: U ponoć pogledajte u nebo i poželite 3 želje