Home Istorija Malo poznata priča o podvizima Gvozdenog puka: Kako je pukovnik Brka uništio...

Malo poznata priča o podvizima Gvozdenog puka: Kako je pukovnik Brka uništio Bana Jelačića u paramparčad

5108
0
Foto: Wikipedia

U toku oslobodilačkih ratova 1912-18. godine, Srbija je mobilisala oko 100 pešadijskih, konjičkih i artiljerijskih pukova. Sve ove ratne jedinice su hrabro i požrtvovano, uz velike gubitke, izvršile svoju patriotsku dužnost prema otadžbini.

Samo je jedan puk, zbog legendarne hrabrosti, kao najbolji puk srpske vojske dobio počasni naziv „Gvozdeni puk“, bio je to 2. pešadijski puk „Knjaz Mihailo“ prvog poziva Moravske divizije, koji je mobilisan od ljudstva sa područja prokupačke okružne pukovske komande. Sačinjavali su ga vojni obveznici od 21. do 31. godine života, koji su učestvovali u svim ratovima koje je srpska vojska vodila od septembra 1912. sve do sredine decembra 1918.

Najneverovatnija bitka Srba 1914. godine o kojoj se ne uči u školi: 500 mladih vojnika pretrčalo 32 kilometara za 5 sati da spasi braću i uz juriš oteralo Austrougare

Na čelo Gvozdenog puka uoči Cerske bitke u Prvom svetskom ratu, stao je pukovnik, Milivoje Stojanović Brka i tako postao drugi ratni komandant puka.

Stojanović je tu jedinicu vodio samo nekoliko meseci jer je izgubio život već u bici na Kolubari, ipak ostao je ovenčan slavom.

Milivoje je bio jedan od najelitnijih vojnika srpske vojske, pa je isto tako bilo i prirodno da stane na čelo najelitnije jedinice.

Čim je došao na čelo puka iskazao se svojim raskošnim vojnim talentom. Zajedno sa Gvozdenim pukom uspeo je da razbije ključne jedinice austrougarske vojske osvojivši selo Tekeriš, tada je nastala čak i pesma, „Dođi Švabo da vidiš gde je Tekeriš“.

Tekeriš je planinsko seoce na planini Cer u blizini Loznice. Srpska vojska je do Tekeriša stigla iz pravca Koceljeva, a tu se otvorio i front Šabac – Tekeriš – Krupanj dužine oko 50 kilometara. Srpska vrhovna komanda shvatila je da će Austrougari najjači napad sprovesti sa severo-zapada, tačnije da će pokušati da pređu reku Drinu. Prva tačka odbrane bili su selo Tekeriš i planina Cer.

Nakon Tekeriša, Milivoje se spustio na Drinu, bitka na Drini predstavljala je, prema rečima istoričara mr Radoja Kostića, svojesvrsnu pauzu između bitaka na Ceru i Kolubari. Na Drini je Milivoje Stojanović izveo genijalan manevar.

Austrougari su na Drini želeli da izvedu nešto što se u vojsci zove „nasilno izviđanje“ pa su u tu akciju poslali puk Bana Jelačića. Kada je taj puk krenuo preko Drine, sa druge strane u zasedi ih je čekao Gvozdeni.

Milivoje je postavio svoje vojnike u formaciju potkovice. Kada je formacija tako postavljena neprijatelj ne sluteći šta mu se sprema ulazi u potkovicu, kada je trenutak dobar, potkovica se zatvara i neprijatelj ostaje u zamci.Taktika pukovnika Stojanovića bila je više nego uspešna, poginulo je 500 Austrougarskih vojnika, a 173 ih je zarobljeno.

Pred njom su i generali stajali mirno: Preživela devet ranjavanja, odlikovana sa najvećim ordenima, poštovana u Evropi, a u Srbiji zaboravljena

Tu nije bio kraj podvizima ove jedinice. Kolubarskoj bitka se zbog genijalnosti vojne taktike i bojnog manevrisanja izučava na najvišim vojnim školama u svetu i dan danas. Ova bitka predstavlja jedinstven slučaj kada jedna vojska iz faze povlačenja prelazi u pun napad, a Stojanović je ponovo briljirao.

U prvoj fazi bitke, koja je predstavljala potpuno povlačenje, Gvozdenom puku, kao najelitnijem delu srpske vojske, poveren je i najteži zadatak koji jedna jedinica može da dobije, a to je čuvanje odstupnice. Konkretno čuvali su leđa Drinskoj diviziji.

Međutim, ovaj puk nije bio strogo orijentisan samo na odbranu, već je, kada su to prilike dozvoljavale, vršio i napade na neprijatelja. Sve ostale jedinice koje je Vojvoda Mišić zadužio da čuvaju odstupnicu Srbima, su samo to i radile, a Gvozdeni puk je i tu pokazao da je poseban.

„U noći 27. novembra 1914. Milivoje Stojanović je naredio prepad jednog kampa sa Austrijancima i tom prilikom zarobio je 260 austrijskih vojnika i šest oficira, par večeri kasnije, izveden je sličan prepad kada je tri oficira palo u zarobljeništvo zajedno sa 126 vojnika„, naveo je istoričar mr Radoje Kostić.

Kada se dogodio genijalan manevar, prelazak iz povlačenja u ofanzivu, Gvozdeni puk je dobio zadatak da osvoji vis Kremenicu, koji je bio ključan za dalje napredovanje. Taj vis su Austrijanci jako dobro čuvali i bilo ga je teško osvojiti.

Gvozdeni puk je u tom zadatku imao hendikep, naime, Milivoje Stojanović je tada bio bolestan i ležao je sa temperaturom u svom šatoru, a za taj napad je zadužio oficira koji će voditi puk umesto njega.

Osnovao je prvi srpski harem, a zbog svađe sa Karađorđem pobegao u Rusiju: Ovo je priča o vojvodi Milenku i ostrvu Ada Kale (VIDEO)

Međutim, vis je bio neosvojiv, jedan juriš, drugi juriš, treći juriš… Gvozdeni puk nije uspevao da savlada Austrijance i preuzme kontrolu nad visom. Pri svakom jurišu, sve više vojnika iz puka je ginulo.

Pukovniku Stojanoviću su u šator gde je bio, stizale vesti o neuspešnim jurišima i poginulima. Čuvši sve to, Stojanović je rekao, da nije u redu da njegova deca ginu, a da on leži u postelji. Ustao je, obukao uniformu, stavio oprtač i sablju u korice i stao na čelo svog puka.

Poveo je juriš koji je bio uspešan, puk je osvojio vis Kremenica, ali iz juriša se nikada nije vratio jer je pukovnik Milivoje Stojanović Brka tom prilikom izgubio svoj život.

Znameniti srpski kompozitor Stanislav Binički, bio je prijatelj sa Milivojem Stojanovićem.

(Izvor: Mondo.rs; arheo-amateri)

PRETHODNA VESTNajneverovatnija bitka Srba 1914. godine o kojoj se ne uči u školi: 500 mladih vojnika pretrčalo 32 kilometara za 5 sati da spasi braću i uz juriš oteralo Austrougare
NAREDNA VESTSurova sudbina Karađorđeve glave: Miloš je veziru poslao obrijanu, napunjenu solju, slamom i pamukom