Home Istorija Sećanje heroja na “Bitku za Košare” posle 19 godina: Albanci su nas...

Sećanje heroja na “Bitku za Košare” posle 19 godina: Albanci su nas uvek napadali na velike srpske praznike

3058
0
Nisam jeo dva dana, ako možeš kupi mi hleb i jogurt: Priča heroja koji je ranjen na Kosovu tužna je slika Srbije
Nisam jeo dva dana, ako možeš kupi mi hleb i jogurt: Priča heroja koji je ranjen na Kosovu tužna je slika Srbije

Pre 19 godina snage takozvane OVK, albanske vojske i NATO-a napale su rejon karaule Košare na jugoslovensko-albanskoj granici. Oko 1.500 pripadnika OVK, uz podršku albanske artiljerije, NATO avijacije i instruktora otvorio je na front širine nekoliko kilometara rano ujutro 9. aprila 1999. godine.

Napad je bio silovit, iznenadio je Vojsku Jugoslavije i OVK je zauzela karaulu, ali nije uspela da dublje prodre na Kosovo i Metohiju, što je bio osnovni cilj napada.

Posle pada karaule, stiglo je pojačanje od više stotina pripadnika Vojske Jugoslavije iz pešadijskih i specijalnih jedinica, tako da je linija fronta stabilizovana 19. aprila i nije bilo većih pomeranja do kraja rata.

Nestvarna priča iz pakla Košara: Kako je vodnik Jaguar poveo 12 srpskih vojnika i naterao u beg 300 OVK specijalaca

Prvi udar primili su graničari, tada 18, 19-godišnjaci, a njihovo herojstvo opisano je u romanu „Zov karaule“ autora Nenada Milkića. Mnogi tadašnji borci poverili su se i ispričali kako je izgledao pakao Košara. Među njima Đura Elčić, Ciciban iz knjige, jedan od junaka sa Kosova. Tada momak od 19 leta, danas zreo čovek, opisao je osećanja svoje generacije.
– Nećete čuti od graničara sa Košara da im je bilo teško. Isticao nas je kolektiv i duh generacije. Mi nismo iz priče „ja sam bio na Košarama“, da stalno govorimo o tome. Drago mi je što se mladi interesuju za ovu našu temu. Zahvaljujući Nenadu naša priča će ostati u životu, a oni koji se nisu vratili ovako su dobili makar neko priznanje. Nemojmo da dozvolimo negativnu selekciju, nemojmo da se stidimo naših heroja – rekao je Ciciban.KosovoJoš jedan od učesnika bitke sa Košara Ivan Dražić, imao je zanimljivu poruku.
– Mi smo tamo bili mladići od 18 godina. Nikada ova država, ni ona pre nje, ni ona pre, nije se odužila ovim herojima. Slava paloj braći, za krst časni i slobodu zlatnu. Mi na Kosovu i Metohiji nismo poraženi – poručio je Ivan Dražić.

Ispovest dvojice srpskih vojnika otetih na Košarama: Punih 20 dana su nas vezane mučili, tukli i tražili priznanja, a tortura se nastavila po zatvorima u Albaniji i Nemačkoj

Sindi Ivanković, ćerka kapetana prve klase Krunoslava poginulog u aprilu 1999. bila je dete kada je ostala bez oca.
– Sećanja će živeti samo ako ih čuvamo kroz ovakve susrete i ako ih stavljamo u knjige. Oca sam poslednji put videla kada sam imala sedam godina. Pamtiću ga kao heroja koji je svoj život za ovu zemlju dao na Košarama.

Mihailo Medenica, prvi Srbin koji je kročio na karaulu Košare posle 1999. godine objasnio je kroz kakav je tada pakao rata prošla mlada vojska.
– Manje od 100 momaka, deca od 18 i 19 godina, držali su front od 10 kilometara. Na njih je jurnulo više od 2.500 albanskih terorista potpomognuti arteljerijom vojske Albanije i NATO bombi. Njihovo herojstvo ravno je Kajmakčalanu, Kosovskom boju… Kako reče jedan pisac, na Košarama su branili Srbiju, a danas smo prinuđeni da u Srbiji branimo Košare. Nažalost, to je naš usud! Ne smemo zaboraviti heroje s Košara, jer da su one pale, teroristi bi ušli u Srbiju do Niša. Otišao sam gore jer su su Kosovo i Metohija bili i biće doveka Srbija. E, zato sam otišao dole, iako su Albanci rekli da srpska noga tamo neće kročiti – rekao je Medenica.

Preživeli pakao Košara i pad MiG-a 29, poginuli u miru u saobraćajnim nesrećama: Kako se okrutna sudbina poigrala sa srpskim herojima

Nenad Milkić autor kapitalnih dela o herojima sa Košara objasnio je motive da junake spase od zaborava.
– Najvažnija bitka vođena u modernom dobu srpske države vođena je baš na Košarama. Prvi najteži napad bio je na Veliki petak 1999.godine. Albanci su uvek birali da napadaju na velike srpske praznike misleći da je naša vojska nespremna. Vojnike sa karaule Košare porazio je mir potpisan u Kumanovu. Kada se to desilo oni su pitali ko ih menja. U našim srcima moramo podići spomenik ovim herojima koji su branili našu kuću. Zato treba pričati o njima i molim sve da to činimo – poručio je Milkić.

Pas koji je voleo i čuvao vojsku: Ovo je priča o majoru Listeru i njegovoj slavnoj pogibiji na Košarama

Roman „Zov karaule“ govori o događajima nakon pogibije članova Vojske Jugoslavije 1998. godine, sve do napuštanja Kosova i Metohije, juna 1999. godine. Detaljno je opisano stanje na terenu, razmišljanja, osećanja graničara i njihovih pretpostavljenih, herojstva, ranjavanja i pogibije junaka sa Košara.

(Izvor: Kurir)

PRETHODNA VESTOvako se slavi Vaskrs u srcu Srbije: U Metohiji spremni “strašnik” i “šaraljajka”
NAREDNA VESTKuva se! Ruska mornarica dobila dozvolu za napad zbog flote SAD, Velike Britanije i Francuske