Jedan pismeni zadatak osnovca izazvao je osmehe i simpatije na društvenim mrežama, ali i otvorio pitanje koliko se u školama vrednuje snalažljivost i duhovitost učenika.
Naime, đak je na pismenom zadatku predao prazan list papira, uz kratku poruku:
„Ništa nisam napisao da bih vam uštedeo vreme da budete više sa porodicom (inače znam za 5).“
Ovaj nesvakidašnji „odgovor“ ponosno je podelila njegova majka uz komentar:
„Rodila sam najvećeg kralja kojeg poznajem. Šteta što u školi ne ocenjuju visprenost.
Posebnu pažnju javnosti privukao je i odgovor učiteljice, koji je pokazao razumevanje i smisao za humor:
„Divan si, ali nemoj više toliko da se žrtvuješ!“
Iako pismeni zadatak svakako nije bio urađen prema pravilima, ova situacija mnoge je podsetila da škola, osim znanja, može biti i mesto topline, duhovitosti i ljudskog pristupa. Mali gest učiteljice pokazao je da se i disciplina i osmeh mogu naći na istoj strani učionice.
]]>Većina mama u Srbiji složiće se da su kućni poslovi naporni, a ono što je još napornije je to što uvek “pripadaju” ženi! E pa ova mama je odlučila da stane tome na put uz poruku “Ja nisam sluga!”.
Evo koliko šta košta, pa ko neće da radi ima da plati! Ukoliko se ostali ukućani zaigraju što se tiče kućnih poslova, onda će morati da iskeširaju dnevno 500 dinara. Poruka je jasna, ko voli – nek izvoli!
(Izvor: Kurir, foto: Facebook)
]]>Jedan privržen, a mnogi bi rekli i realan suprug stao je na stranu svoje supruge nakon psihičkog matretiranja žene od strane njegove majke.
Evo njegove priče.
Venčali smo se kada smo imali po 19 godina, odmah posle srednje škole. U braku smo već 7 godina i mogu slobodno reći da je moja SUPRUGA PRAVA LAVICA!
Od prvog dana braka moja mama je ne podnosi, tačnije bukvalno je svakodnevno psihički zlostavlja, a ona joj nikada nije uzvratila, nikada o mojoj mami nije rekla jednu ružnu reč. Pet godina nisamo imali dece i to je bio jedan od najvećih razloga maminog maltretiranja moje supruge.
Prošle godine smo dobili prelepu ćerkicu, ali mojoj mami ni to nije bilo dovoljno, te sad govori kako je samo muško dete pravo dete. Mnogo mi je teško sve ove godine, ali trpim zbog komšiluka. Juče me je šef pustio ranije sa posla zbog ovih paklenih vrućina i čim sam ušao u dvorište čuo sam buku koja dopire iz kuće. Ušao sam nečujno u kuću i u dnevnoj sobi zatekao moju voljenu suprugu kako sedi na fotelji i jeca u suzama držeći u naručju našu ćerku, a moja mama joj govori kako je za sve najbolje da se spakuje i zajedno sa devojčicom ode kod svojih roditelja, a mene pusti da nađem pravu ženu za sebe.
Sve ove godine sam trpeo, ali tada sam puko, jednostavno više nisam mogao da trpim da mi je 100 puta mama.

Naderao sam se iz sveg glasa, čak digao ruku da je udarim, Bogu hvala nisam, nekako sam se suzdržao. Uprtio sam ćerkicu, uzeo za ruku suprugu i rekoa MAMA EVO ŽELJA TI SE ISPUNJAVA, ALI IDEM I JA SA NJIMA DVEMA…
Nisam se ni osvrnuo samo sam izašao, seo u automobil i zaputio se kod tasta. Privremeno ćemo živeti kod roditelja moje lavice, a onda ćemo valjda nešto smisliti. Nismo nešto finansijski mnogo jaki da kupimo sebi stan, ali valjda će se nešto vremenom izroditi. Sada mi je najvažnije da moja lavica počne iskreno i od srca da se smeje. Ni sam ne znam zašto nisam ranije spasio suprugu agonije u kojoj je živela.
(espreso.rs, Pixabay)
]]>Ana je ovu prestižnu nagradu osvojila ne toliko zbog toga što je reč o lepoj i sređenoj dami, već i zbog toga što se, uprkos brojnim iskušenjima koja šestoro dece sa sobom nose, Ana nikada ne žali.
– Malo kada tražimo pomoć od roditelja, odlično smo uigrani i sami – rekal je nedavno ona i otkrila da i pored toga što ona i njen suprug Darko rade, uvek imaju vremena za porodicu.
– Kuvamo i Darko i ja, mada imam značajnu gomilu za peglanje ovog trenutka. Radim u privatnoj firmi koja proizvodi instalacije za sudomašine, od ponedeljka do petka, nekada i subotom. Što se tiče porodica iz kojih dolazimo, i Darko i ja imamo po jednu sestru, ali smo od zabavljanja znali da ćemo imati više dece, bar troje ili četvoro – rekla je Ana.

Njen suprug Darko objasnio je kako uspevaju da čuvaju decu kada rade istu smenu.
– Mi smo u braku od 2002. godine i otpočetka su se rađala deca, jedno za drugim. Stariji su uvek čuvali mlađe, mada nikada to nismo forsirali. Često kada sam ih gledao kako to rade, delovali su kao da se igraju u pesku, a opet to čine odgovorno i posvećeno – istakao je Darko i poručio da je njihova porodica dobro uigran tim.
– Kao mali čopor i kada se razmilimo jedan sklanja sto, drugi pere sudove, dve sestre kupaju najmlađeg Gavrila. To se posebno vidi na dan kada je GSP – generalno sređivanje prostorija – kroz osmeh objašnjava Darko.

Kaže da su odmalena decu naučili “filozofiji igračke”, a to im je ostalo utisnuto za sve drugo.
– Ana radi i brine o nama, kuva, pegla, ko bi nabrojao. Ja sam medicinsti tehničar, radim u Hitnoj pomoći, a imam i dodatni posao. Sviram u rok bendu. Samo tako možemo da zaradimo za pristojan život – kaže Darko i u jednom dahu pojašnjava:
– Kada sam deci počeo da kupujem igračke uvek sam im objašnjavao da ako ih dele imaće svi sve igračke, a ako svako hoće svoju, imaće po jednu ili dve. Mi ne možemo sa našim primanjima više od toga. Naučili su. Naša deca nam nikada nisu zamerila i rastužila se kada mlađi od starijih nasleđuju odeću i obuću – objašnjava Darko.

S druge strane, Ana kaže da je i drugarice bez dece ili sa jedno ili dvoje često pitaju kako stiže i da nalakira nokte.
– Uđem u kupatilo i dok neko od njih nešto radi ja na brzinu, stojeći. Ne znam, stignem, ja tako živim. Meni ništa od svega nije opterećujuće – ističe Ana.
A kada je reč o liniji, Ana i za održavanje linije ima “specijalan” recept.
– Sve usput. Usput sređivanje kose, usput šminkanje… – zaključuje Ana.
Izvor: Telegraf.rs, Foto: Facebook
]]>Sva muka kroz koju je prošao srpski narod u Drugom svetskom ratu, bežeći od ustaškog noža Pavelićevih vojnika, sadržana je u jednoj slici. Slika se simbolično zove: “Srpska majka”, a uslikao je ratni reporter Žorž Skrigin.
Sigurno ste videli ovu fotografiju negde već, nema šasne da niste, ali niste znali koju bol ona nosi. Ovo je ta priča…
Nastala je sada već daleke 1944. godine na tadašnjoj teritoriji Pavelićeve NDH, nedaleko od zloglasnog Jasenovca gde je ubijeno više od 700.000 ljudi, mahom Srba, Jevreja i Roma.
Čuveni ratni reporter Žorž Skrigin na jednom polju u Knežici kod Kozarske Dubice a podno Kozare uslikao je ženu heroja – majku Milicu Tepić koja svoju nejač, Dragicu i Branka spasava od fašističkog terora i zločina skrivajući se na Kozari, koja je tih godina spasila mnoge ljudske glave od ustaškog pira.
Српска мајка која је приказана на ратној фотографији Жоржа Скригина највећи је симбол страдања и историје нашега народа. Иза ове фотографије крије се тешка и трагична прича. Мајка Милица Тепић са својим сином Бранком на леђима и кћерком Милицом бежи од разјарене усташке силе. pic.twitter.com/8Yw8VYBZpt
— Dusan Stojkovic (@Dusan07) March 16, 2019
Srpska majka, Milica Tepić koja je prikazana na ratnoj fotografiji najveći je simbol stradanja i istorije našega naroda.
Njen muž Branko je ubijen. Kuća i imanje spaljeni. Ostala je samo ona i dvoje nejake dece. Tri godine posle rata umrla je od tuge.
Ta priča o srpskoj majci ponovljena je još stotinu i stotinu puta. Nije bilo tog rata u kojem srpska majka najveći simbol čistote, požrtvovanja i ljubavi nije stradala. Smerna, ljubazna i nikada osvetoljubiva ona je obasjavala svetlo novoga puta i bolje budućnosti.
Izuzev najveće ljubavi svoje dece ona nikada nije bila pohvaljena, nagrađena, stavljena na pijedestal slave. To su bili neki drugi. Ne bi ona to ni htela…
Pre četiri godine RTRS objavio je priču sa Brankom Tepićem, malim herojem sa slike, on kaže da su “samim čudom ostali živi jer teško je i zamisliti da neko može i zimi i leti i danju i noću biti na Kozari, pod bukvom i da preživi”. Njegova majka je, kaže, “imala još veći problem jer je sa sobom imala decu.”
“Spavali smo u šumi, ona je verovatno napravila neku zaštitu od granja da tu spavamo”, kaže Branko.
Fotografija Žorža Skrigina obišla je svet i postala simbol antifašističke borbe napaćenog naroda Kozare. Odredila je kasniju Brankovu sudbinu “večitog izbeglice”. Nakon “Oluje” morao je da iseli iz Hrvatske, u kojoj je živeo i radio.
(Youtube, dnevno.rs, Twitter)
]]>Šljivovica, jabukovača, vilijamovka, lozovača, kajsijevača, dudovača, travarica, dunjevača, i tako dalje… Teško bi Srbi zamisliti život bez rakije.
Nacionalno piće i piće prvog izbora peče se u našoj zemlji od pamtiveka, ali bi se moglo reći da i nije samo piće. Nju pijemo, ali njome i ispiramo grlo, previjamo i čistimo rane, dezinfikujemo kuću, peremo prozore.
Verovalo se i da ona leči glavobolju i zubobolju. Ujutro se pila pre velikih poslova da bi čovek dobio energiju, takođe je bio običaj da se vojnicima daje rakija, jer se smatralo da to dobro utiče na ishod bitki.
Rakija nam pomaže da zaboravimo, da zaspemo, da se lakše probudimo, da se nasmejemo… A upravo zahvaljujući toj njenoj multifunkcionalnosti verovatno je nastao i izraz – “pijan k’o majka”, koji upotrebljavamo da bismo opisali nekoga ko se jako napio. Mada ovo često izgovaramo i čujemo, mnogi ne znaju poreklo ovog izraza.
Prema jednoj verziji, ovaj izraz potiče od činjenice da se nekada, kada su se žene porađale u kućama, kada bi porođaj bio problematičan i trajao dugo ženama davala rakija, da bi umanjila bolove. Boljeg anestetika u to vreme nije bilo!
Postoji i drugo tumačenje, koje tvrdi da je ovo, zapravo, skraćena verzija od izraza “pijan k’o majka zemlja” pošto biti pijan u našem jeziku može da znači i natopljen ili napojen.
(Izvor: srbijadanas.com, Wikipedia)
]]>Ova žena je lupila šakom o sto i u novinama objavila izjavu od koje će se deca šokirati. Slobodanka Jovanović iz sela Smoljinac odlučila je da se preko medija odrekne svoje dece.
Surovo, rekli biste. Šta stoji iza cele ove priče ne znamo, jer Slobodanka razloge nije do detalja opisala. No, iz navedenog, može se zaključiti da su se deca baš ogrešila…

Sada je jasno i glasno stavila do znanja da Jovica i Nena više nisu njena deca i da više nemaju šta da traže na njenom imanju.
“Izjavljujem da se odričem svoga sina Jovanović (Dragoslav) Jovice iz Smoljinca i svoje ćerke Jovanović (Dragoslav) Nene iz Požarevca zbog neprimerenog, bezobzirnog i uvredljivog ponašanja prema meni, uništavanja i otuđenja moje imovine, sa nalogom da se isele iz mog domaćinstva u Smoljincu.”
(Izvor: Informer)
]]>Da sam imala novca ili bila slavna kao Darko Lazić, možda bi lekari toliko trčali, sazivali konzilijume i dovodili stručnjake za moje dete i možda bi ona i danas bila živa. Nađa je umirala, a ja sam mogla da je posetim najviše dva puta dnevno i ništa nisam mogla da uradim. Je l’ njegov život bitniji samo zato što je poznat?
Ovako za Kurir priča Dragana Petrović iz Kragujevca, majka male Nađe Petrović (2), koja je preminula u aprilu ove godine nakon što je zaražena morbilama jer su je lekari u KC Kragujevac smestili u istu sobu s obolelim detetom, iako se znalo da devojčica zbog svoje autoimune bolesti ne sme da primi MMR vakcinu!
Slučaj pevača Darka Lazića, koji je pre dve nedelje doživeo tešku saobraćajnu nesreću kada je sleteo sa puta i trenutno se nalazi na lečenju u KBC Zemun, u Dragani je probudio bolna sećanja.
– Kako to da Darko Lazić ima posete na intenzivnoj nezi 10 puta dnevno? Kada su Nađu smestili na intenzivnu negu na Institutu za majku i dete, prvih nekoliko dana sam je gledala samo kroz staklo i razumela sam tad to, mogla sam morbilama da zarazim drugu decu… Dozvoljavali su mi posete jednom dnevno od 12 do 13 časova, a ako ne dođete u to vreme, onda možete da pozovete telefonom i samo pitate kako je. Ako zovete van tog vremena, neće vam ništa reći! Koliko sam ih puta samo preklinjala da mi kažu da li mi je dete živo, a kod Lazića dolaze svi živi, pa i novinari. Država treba da se stidi! – potreseno kaže Petrovićeva za Kurir.
Dodaje da joj je, kad je njena ćerka umirala, bilo dozvoljeno da je poseti samo dva puta dnevno, dok je svima drugima od rodbine i prijatelja to bilo zabranjeno.
– Lazić je imao više konzilijuma za ovih 15 dana nego Nađa za tri meseca. Dovode stručnjake sa svih strana za njegov kuk koji je skrcao jer je narkoman koji je vozio nadrogiran, a ostali su mlađi od njega koji na taj kuk čekaju u bolovima već pet godina! U Srbiji postoji takozvani EKMO aparat, koji može da reguliše rad srca i pluća, a kad sam ga tražila za Nađu, rekli su da nemamo stručnjaka koji bi znao da radi na njemu i koji bi sedeo mesec danu uz Nađu prikačenu na taj aparat dok se ne oporavi. Da sam imala novca da dovedem stručnjake iz inostranstva ili da je odvedem kod privatnika, moje dete bi danas još bilo živo! – revoltirano kaže Petrovićeva za Kurir.
Prethodno se očajna majka oglasila na Fejbuku započevši svoje negodovanje rečima: “Neka sam bezosećajna, neka sam odvratna i ne, ne žalim ga ni najmanje! Žalim svoje dete koje nije dobilo negu kao on!”.
Dragana Petrović kaže da je posebno pogađa što i nakon sedam meseci od Nađine smrti niko nije odgovarao za to što u KC Kragujevac nisu poštovani protokoli o izolaciji, zbog čega je njeno dete zaraženo morbilama koje nije smela da dobije, niti je u bolnici završena unutrašnja kontrola.
Direktor KC Kragujevac Predrag Sazadanović nam je juče, kada smo ga pozvali, rekao da on trenutno nema informacije, ali da ćemo ih dobiti u utorak pre podne.
– Mi smo ozbiljna ustanova i ne mogu da pričam napamet da li je kontrola pokrenuta, moram da proverim s našom pravnom službom u evidenciji. Danas je nedelja, ne radimo, u ponedeljak je državni praznik, pa ćete prave informacije dobiti u utorak – rekao je Sazdanović za Kurir.
Da podsetimo, kada je Nađa Petrović napunila godinu i po dana, ustanovljeno je da ima autoimunu bolest – poliglandularni sindrom tipa 1, koji nije ugrožavao njen život, ali zbog koga nije smela da primi MMR vakcinu. Kada je došla da primi svoju redovnu terapiju u KC Kragujevac, smeštena je u sobu s detetom koje je bolovalo od morbila. Nakon pogoršanja stanja, devojčica je prebačena za Beograd, a od 12. do 22. januara se nije budila, niti je jela niti pila. Skoro dva meseca malena Nađa bila je u komi. Preminula je 4. aprila.
(Izvor: Kurir.rs, foto: Facebook)
]]>Rečenice koje smo čuli bezbroj puta, sada su nam simpatične i smešne… Naročito ako ih sada kao roditelji govorimo svojoj deci.
Da li se sećate ovoga:
– Ko je koga rodio, ja tebe ili ti mene?
– Kad porasteš, samo će ti se kazati!
– Obuj te papuče, nahladićeš se s nogu!
– Upaši se, gola su ti leđa, odoše ti bubrezi!
– Sto puta sam ti rekla ne ljuljaj se na stolici.
– Tamo gde si bacio, tamo i traži.
– Završila sam školu pre 20 godina, i dan- danas pamtim tablicu množenja.
– Ja u tvojim godinama…
– Ne interesuju me druga deca, već ti!
– Zato što ja tako kažem, eto zato!
– Gledaj me dok pričam s tobom!
– Vidiš li ti koliko je sati?
– Ko je koga rodio, ja tebe, ili ti mene?
– Dobiceš ti svoje kad dođemo kući.
– Zatvori ta vrata, nisi rođen u čamcu.
– Isti otac…
– Razumećeš kad dođeš u moje godine.
– Jednoga dana i ti ćeš imati decu, pa ćeš da vidiš!
– Dok ti ja kupujem, oblačićeš se tako. Ako hoćeš da se modiraš, idi i zaradi svoje pare!
– Da te nisam čula da kažeš „neću“!
– Tvoja jedina obaveza je da učiš!
– Stišaj tu muziku! Nemoj da ti ja uđem u sobu da je stišam!
– Pazi kako pričaš sa mnom!
– Pamet u glavu!
– Setićeš se ti mojih reči.
– Imaš li ti kuću?
– Dok si pod mojim krovom…
– Da se nacrtaš za sekund ispred mene…
– Zaradi, pa troši!
(Izvor: uspesnazena.com, foto: pixabay)
]]>